Moglo bi sve biti

Postavljena na razliita, naizgled udaljena, iskrsavaju u knjizi pjesama Vande Mikši Moglo bi sve biti nosiva znaenjska mjesta koja su u naravi njezina pisma i oblikovanja pjesnikog glasa: slaganje vremena i preslagivanje svijeta. Vrijeme i svijet u svojoj posvemašnjosti i prisutnosti iznimna su (i ponovljiva) mjesta pjesnikog teksta, kojem autorica igrivo i ozbiljno, ritmino i sugestivno, u razliitim omjerima skriva i otkriva trag. Znak itanja, fragmenta, iskustva i moi da se hrabro dovedemo na mjesta na kojima se jednom sve dogodilo, obilježava na ozbiljan i crnohumoran nain knjigu pjesama o onome što je moglo biti, ali uvijek je iznenadnije i gore, teže. Upravo sad, itanjem i pisanjem, komentiranjem i parafrazom, na poznatu i nepoznatu jeziku, glasu, zapoinje rekonstrukcija, guljenje nespokojnog lica. Pisanjem i pamenjem dolazi se do onoga što na presudan nain odreuje svakodnevicu, suvremenost: damari i udari stvarnosti, loše i lošije vijesti I sve ve znaš sve ve vidio si", moglo bi se ponoviti s pjesmom i s pjesnikinjom, i ponavlja se kao prvi put, vedro i hrabro, s pouzdanjem i oprezom, kojem podtekst daju drugi i druge (J. Sever, I. Slamnig, A. Žagar) Kad se sve uozbilji i postane opasno, opasno poznato, kad je život nain uporabe, ono što smo jednom proitali i preveli, što nas veže kao oma tradicije i reenoga, naposanog, zapoinje poezija onoga što bi moglo biti sve. Što bi to moglo biti ono što preživljava u kondicionalu ili prošloj budunosti? Ono što e preživjeti opasnim pisanjem i itanjem: mojim, tvojim, našim. Tu treba stati i poeti, iznova, ispoetka!

Miroslav Mianovi

Dettagli