VE PRVA NA HRVATSKI PREVEDENA ZBIRKA PRIA MAKEDONSKE SPISATELJICE RUMENE BUŽAROVSKE, OSMICA, U HIPU JE OD NJE STVORILA REGIONALNU ZVIJEZDU, A NIJE TEŠKO PRETPOSTAVITI DA JE EKA I UGODNA, JOŠ ŠIRA, BAREM EUROPSKA, RECEPCIJA.
Zbirka od jedanaest pria Moj muž za sada je vrhunac njezina pisanja. Sve prie ispripovijedale su vrlo razliite žene iz prvog lica, ali te se prie tiu koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muževima (jer jedino zajedniko im je to što su sve u brakovima, a jedna je ve i sahranila svog muža), djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Zbog toga se radi o galeriji iznimno upeatljivih i precizno profiliranih likova i majstorskim kondenziranim d(r)amama, o psihološkim ali i socijalnim, s posebnom osjetljivošu na patrijarhat, portretima. Jer, govorei o svojim brakovima i muževima ginekolozima, pjesnicima, veleposlanicima, policajcima govori se o profesijama i njihovim statusima, o odnosima moi veina ženskih likova ipak je zasjenjena i emotivno i socijalno zapuštena zbog prestiža njihovih muževa i njihovih profesija. Rumena Bužarovska bez pardona zadire i u dijelom tabuizirane teme: piše o majkama koje, eto, ne vole svoju djecu, koje su joj, samo da ne bude osude okoline, u stanju i iz nehata naštetiti. Zapravo, autorica prije istražuje tamno i nestabilno u likovima, volju za moi i priznanjem, kompromise koji život oduzimaju, iracionalizam ljubavi, ovjeka kao skup oprenosti koje raaju unutarnju napetost. Sve je to ispisano u najboljem duhu amerike kratkopriaške ekonomije, najzahtjevnijim nainom, jezikom obinih ljudi, mimo svake patetike, razorno i, valja priznati istinito, jer je mjera istine u umjetnosti uvjerljivost koja se osjea potkožno, tijelom.