Nana je pria o vrtlogu strasti, o predaji, ljubavi i ljudskoj požudi. U Naninom liku vešto je prikazana svaka žena sa svojim snovima, nadama i skrivenim željama; žena iji je put od vrha do ponora kratak i nestalan duhom ista, telom grešna.
U kritiki objektivnom i nemilosrdnom preseku pariskog društva, Zola je prikazao malograansku svest tipinu za svako vreme, i probudio taj Pariz pun prezira i lažnog sjaja. U Naninom liku uhvaena je misao o prolaznosti materijalnog i životnoj vrtešci koja nas jednoga dana uznese, a ve narednog baca na rub oajanja.
Nana je žena senzualna, privlana i mona; svesna svoje snage, ona poput smrti odvlai u besmisao i porok, zavodi, osuuje, ruši, uništava.
U liku Nane Zola je stopio tri žene: Nanu majku, ponekad nemarnu i dosadnu u obožavanju svog Luja, Nanu ledenu i bezobzirnu, koja gospodari muškim srcima i koristi ih da podmiri sopstvene ciljeve, i na kraju onu oajnu i bednu Nanu, koja se u vrtlogu strasti predavala udarcima Fontana i na ulicama Pariza tražila svoje korene. Nana je pria o slabosti ljudskih poriva i pogaženim principima. Kao olienje greha, iskušenja i izazova volje i vere, Nana je pria naše stvarnosti u kojoj prave vrednosti potiskuje zadah ništavila. Nana je put u podsvest, želje i snove, i potreba da u sebi uhvatimo taj neodoljivi, tajanstveni i izazovni miris.
Miris Nane.