Savremenici francuske istorije ranog devetnaestog veka, Napoleon Bonaparta i Aleksandar Dima Otac, kao da nam delom Napoleon istim glasom saopštavaju sve o životima jednog cara i jednog književnika. Dima Otac svedoi da su se ove dve ljudske gromade susrele dva puta, tokom njihovog zemaljskog života. Susreti su nesumnjivo dovoljno nadahnuli hroniara i pisca, tako da je Napoleon pred nama skoro bez maske, onakav kakvim ga pamte hiljade ljudi koje su mu slavodobitno klicale, isto tako i hiljade onih koji su pod njegovim maem povili glavu.
Progonjen i uzdizan, proklinjan i slavljen, Napoleon je u stanju da zapali maštu itaoca i brzinom samo njemu znanom, kako to Dima voli da kaže, u nekoliko trenutaka nas izvodi iz ledom okovane Rusije, provodi kroz šumovite kanjone Lombardije i dovodi do kapija Tiljerija, Liona, Grenobla, Lisabona. Kako su simboli njegovog života i ratništva bili lav i orao, ne udi što se istom brzinom i žarom pisac obraa publici, ni namerno ni uzalud, naprosto prirodno.