Iako se gotovo svakodnevno viaju na kavi i razgovaraju, u razdoblju od 2009. do 2019. pjesnici Miroslav Mianovi i Branko egec esto su se dopisivali. Njihova Nesvrstana pismapodsjeaju na sveprisutno prožimanje života i umjetnosti, na poeziju u životu. S jednakim žarom autori ispisuju svoje intelektualne i poetske nedoumice i analiziraju aktualnu realnost. Skeptini su u vezi vlastitog stvaranja, postavljaju pitanja kako pisati ili itati pjesme, kako govoriti o tekstovima drugih, no lucidno komentiraju i studentske prosvjede, kulturne politike ili književne veeri. Pisma donose tople i pitoreskne, gotovo filmine štiklece s putovanja tu su šarolika živopisna lica u Istanbulu, pohabani zeleni kredenc na Hvaru, riblje veere na Visu, sarajevske kavane, te zapusi vruine i turistike atmosfere Murtera. Iako su Nesvrstana pismaMiroslava Mianovia i Branka egeca, rijeima samoga Mianovia, njihovnain slaganja vremena i trajanja u njemu, to je svakako tekst za dijalog s itateljem, za svakoga tko želi mali poetski predah u ovom vremenu površnosti i brzine.