Nona straža

Kao i do sada, Cvijetieva jezikotvornost jeste prostor u kojem se [moja] odsutnost udomljuje, šuurava i ušutkuje u predkriku" (Pusta Bosna"): poriv koji se ostvaruje na granici izmeu mune zanemelosti, izmeu muka svojstvenog Benjaminovom anelu istorije, i munkovskog krika koji žudi da napusti prostor slike/fikcije i prelije se na posmatraa/itaoca, pozivajui na zajedniki boravak u teskobi (ne)izrecivosti rata, u reenicama koje oseaju duboki umor izazvan nužnošu sopstvenog postojanja, u reima-mišiima, punim spazama.

Zorana Simi

Nona straža" je povratak na stare Cvijetieve i cvijetievske forme. Romani, koji su formalno bili vrlo kratki, oba kraa od jedva malo duže pripovijetke, u suštinskom su smislu bili dvije gotovo nepregledne epsko-lirske gromade. Nešto poput Seoba" Miloša Crnjanskog, samo bez sretnog završetka. Ili bez ikakvog završetka. Zanimljivo je, meutim, da se i u Nonoj straži" nalaze, istina u komprimiranoj formi, iste takve, sasvim romaneskne, opsežne i nepregledne, sudbinske cjeline.

Miljenko Jergovi

Kao što zemlja o kojoj piše nema parnjaka i ne podliježe uobiajenim pravilima, tako i njegov stil izmie uvriježenim podjelama i klasifikacijama.

Oekivano, autor i ovdje s lakoom propituje mogunosti i širi granice jezika, stvarajui nove rijei, kao, primjerice, u tekstovima koji se bave grobobolnom" i kostoljubivom" zemljom ili kad govori o palimpsestarini" za prelazak na drugu stranu papira. Da, s puno razloga moglo bi se rei kako se Cvijeti jezikom igra. No, ta igra nije in neobuzdanog veselja, od nje itatelja podilaze žmarci.

Svaka rije nazubljena je oštrica koja duboko zasijeca i ostavlja ožiljke. Na svakom senzibilnom itatelju, a na piscu, kladio bih se, još i više. Upravo stoga mu nitko ne bi smio zavidjeti na talentu.

Ivica Ivaniševi

Dettagli