Mehaniki svet u kome najvema i obitavamo jeste svet ukoenosti. Ukoenost se u njemu ne samo stalno proizvodi nego se, na sav glas, ujedno i slavi.
Otuda oko nas mnogo toga odiše mrtvilom: od poslušne dece u kojima je ubijena radoznalost, pa do patetinih Voda koji izbaenih i stisnutih vilica seju demagogiju protkanu mržnjom.
No, to je tako samo u uskom, površnom sloju realnosti. Sloju koji se održava nizom pritisaka: od onih spoljašnjih, sociokulturalnih, koji se manifestuju u vidu raznih vidova nasilja,pa do onih unutrašnjih, nekad veoma cenjenih, koji se iskazuju itavim spletom blokada u vidu karakternog oklopa.
Ispod svega toga, pak, buja život, prepoznatljiv po svojoj stalnoj težnji za pulsiranjem.
Premda se mnogo ime, u okviru vladajueg oblika postojanja, životno pulsiranje suzbija i potiskuje, ono je, kao jedan od osnovnih izraza univerzuma, neponištivo.
Ponegde se njime morala pomiriti ak i današnja mehanistika nauka. Gotovo polulegalno, naime, u okviru hronobiologije, longitudinalni tip pulsiranja prouavaju ortodoksni naunici.
U uskom naunom krugu, zatim, pošto je Alain Aspect (testirajui Bellovu teoremu) utvrdio da foton blizanac "zna" šta se dogaa sa njegovim parom te da sledi njegovo ponašanje, prihvaena je i mogunost transverzalne pulsacije.
Jedan bitan vid pulsiranja, medutim, ostao je i dalje pod embargom nadležnosti. To je - tranjdimenzionalno pulsiranje; pulsiranje u okviru koga se osciluje izmedu sveta fenomena i, na primer, sveta noumenona.
U knjizi "Otvaranje treeg oka", Dr Douglas Baker ukazuje upravo na mogunost transaimenzionalne pulsacije.
Tree je oko, medutim, samo "kanal" kome je autor posvetio najviše prostora. U isto vreme, on ukazuje da ima još dosta drugih kovitlaca energije kojima ovek može krenuti ka drugim dimenzijama. U knjizi "Otvaranje treeg oka", naime, ovek slovi tek kao embrion, a to znai kao neki polu-formirani entitet u koga mnogi organi treba da se ispolje, a neki izgrade iz osnove.
Ipak, optimizam Dr Bakera nije bez ogranienja.
Premda smatra da je sazrevanje oveka, odnosno, proširivanje ovekove svesnosti relativno pristupano svim zainteresovanim pojedincima, tako nešto,po njemu, može biti nedostižno kada je re o oveanstvu.
Otuda, pred sumnjom da li e se doba zrelosti ikada razliti ovom planetom, uputno je da imamo na umu da je ljudskom rodu vreme saveznik, te da ovek, ve sada, raspolaže nesluenim moima.
Tako emo bid u stanju da (ukoliko tako nešto želimo) adekvatnije potpomognemo evolucioni otklon.