Porijeklom iz puke, ali vrlo ugledne i bogate obitelji, dubrovaki pjesnik i prevoditelj Dominko Zlatari (1558.-1613.) proveo je ugodan život osloboen egzistencijalnih briga: nakon studija u Padovi živio je na obiteljskim imanjima u Konavlima i Cavtatu, prijateljevao s drugim poznatim dubrovakim pjesnicima (Glušac, M. Meneti Matufi, D. Ranjina, Cvijeta Zuzori).
Jedan je od najboljih lirika dubrovake renesanse. Osobito se cijeni njegov prevoditeljski rad (Sofoklo, Tasso, Ovidije): smatra ga se najboljim hrvatskim renesansnim prevoditeljem, kako zbog vještine versifikacije, tako i zbog pjesnike nadarenosti; prema konvencijama toga doba prepjevi i prijevodi smatraju se originalnim djelima, a Zlatarievi su znaajno obogatili hrvatsku renesansnu književnost. Naš izbor sadrži njegov najuspjeliji prijevod, Ovidijevu "Ljubav Pirama i Tizbe", spjevan u dvostruko rimovanim dvanaestercima s prijenosnom rimom, poput Marulieve "Judite". Prijevodu Ovidija Zlatari je pridodao i svoje stihove, odnosno 26 nadgrobnica ili epitafa (Pjesni u smrt od razlicijeh), meu kojima se istiu ona za pjesnika Dinka Ranjinu i druge dubrovake pjesnike, te ona posveena Cvijeti Zuzori povodom smrti njezinog muža. Donosimo i cijeli Zlatariev kanconijer "Pjesni razlike", u kojemu je stotinjak uglavnom ljubavnih pjesama inspiriranih ljepotom legendarne Cvijete Zuzori, a nastalih na tragu bembistikog petrarkizma, te nekoliko religioznih pjesama.