Posljednji Stipanii

Vjenceslav Novak (1859.-1905.) je jedan od najuglednijih hrvatskih realistikih pripovjedaa, od kritike nazvan "hrvatski Balzac".

Roman Posljednji Stipanii (1899.) za temu ima propadanje jedne senjske patricijske obitelji na poetku 19. stoljea. Tematizira i neravnopravnost spolova, sukob tradicionalnih vrijednosti i morala i novog, liberalnog doba, problem umjetnika i intelektualaca, socijalnu i politiku problematiku, te kroz Senj daje široku sliku cijelog hrvatskog društva. Novak primat daje primat psihološkom, unutarnjem, dok mu konvencionalni realistiki elementi kao što su fabula, opisi likova, interijera, eksterijera, krajolika, služe prvenstveno socijalnoj i psihološkoj karakterizaciji likova, osobito Lucije Stipani, "najprodubljenijeg i najsloženijeg ženskog lika itave hrvatske književnosti 19. stoljea" (K. Nemec). Smatra ga se i nagovještajem modernistikog izraza, a kritika ga danas drži najboljim romanom hrvatskog realizma.

Lektira za 3. razred srednje škole.

Dettagli