Knjiga tišine, i traženja ovjeka u toj tišini kao bia koje ju može razumjeti, ali i prepisati u sebe i svijet. Brlekova poezija jest pismo višeznane šutnje i simbolike u kojoj je uvijek mogue pronai mir, ona se oslanja na tankoutnost, duboku doživljajnost i intuiciju, ona nam svijet donosi kao mjesto na kojem je mogue ipak udahnuti dovoljno duboko da pustimo iza sebe teret. Misao koju Brlek njeguje pišui misao je o tome kako je poezija sveto mjesto susreta, kako je ona mogui lijek bolovima konzumeristikog društva i, iako je na trenutke hermetina svojim jezikom, ona emocijom koju nosi ostaje otvorena svima koji se usude ui. Gradei Pratišinu, Brlek je sagradio šumu simbola, preciznu i emotivno uvjerljivu knjigu pjesama koju emo nositi sa sobom kako bismo zavirili u njegove pjesme, opet iznova. Ako je duhovnost susrela rijei u suvremenoj poeziji, to je zasigurno u pismu Alena Brleka; svaku pjesmu mogli bismo promatrati i kao meditaciju ili molitvu, ali nipošto neemu izvan nas ili veem od nas, nego nama samima, od kojih se traži da budemo nježni, obzirni, svjesni da smo svi jedno i da je time naša odgovornost prema zemlji i drugima vea. Brlek tako poezijom postavlja imperativ koji emo dugo pamtiti: voljeti. Od tla do svemira. Monika Herceg