Prie o malim velikim ljudima

njiževnost Muhameda Mahmutovia, autora nekoliko zapaženih romana, stilistiki je konsistentna. Uteme-

ljeni ve u njegovom prvom romanu Pokošeni cvjetovi Krajine, osnovni elementi njegovog stila su razvijani i glaani u romanima: "Bijeg iz slobode", "Bogastvo beskunika", "Inat bosanskog goluba", "Pacijenti", "Prie sluajnih prolaznika", "Tihe likvidacije I i II". Ova najnovija zbirka pripovjedaka na najbolji nain potvruje konsistentnost stila i autorski integritet Muhameda Mahmutovia.

Žanrovski, literaturna produkcija Muhameda Mahmutovia spada u ono što bismo mogli odrediti kao književnost reportaže. Kao iskusan freelance novinar i talentovan pisac, autor je informativnu autentinost konkretnih likova i fabule, koji su kljuni elementi novinarske reportaže, estetski efektno oplemenio svojim pripovjedakim talentom i svaku od deset pria uzdigao na nivo književnosti. Najkrae reeno književnost u formi reportaže ima za cilj da u životu i osobinama obinog ovjeka otkrije nešto izuzetno, neoekivano i neobino, i da to što je neobino saopšti jednostavnim i obinim rijeima. Razumije se, ako bi za Muhameda Mahmutovia traženje neobinog u obinom bilo samo sebi cilj, ne bi se o njegovom opusu moglo govoriti kao o književnosti ve, eventualno, samo kao o manje ili više zanimljivoj reportaži.

Meutim, rije je o tome da u reportažnoj književnosti

to "neobino", koliko god bilo neobino po formi ili proporcijama centralnih likova groteskni deformitet, mali ili gigantski rast pa ak ni po neobinosti njihovog života ili intenzitetu i sadržini njihovih doživljaja, samo po sebi nije dovoljno da reportažu podigne na razinu književnosti. Reportaža postaje književnost tek kada se u prii prepozna odreena univerzalna dimenzija, osvijetli neka vrlina, ukratko ukaže na dragocjene primjere linih moralnih kvaliteta najvišeg ranga tamo gdje ih niko ne bi oekivao ni tražio. Upravo ovim svojim ukazivanjem na konkretne primjere postojanja izuzetnih vrlina u životu takozvanog "malog ovjeka", reportažna književnost ovog najnovijeg djela iz pera Muhameda Mahmutovi, potvruje svoje žanrovsko odreenje i opravdava svoj osnovni cilj: da pretvori u plodno tlo pustinju u kakvu se život savremenog "obinog" i "malog" ovjeka ve pretvorio. Veliki austrijski pjesnik Rilke uporedio je pisanje poezije sa pritiskivanjem rane iz koje se uvijek nešto iscijedi nekada gnoj, nekada krv, a ponekad i pjesma! Zahvaljujui autoru Muhamedu Mahmutoviu, ovih deset reportaža, uzdignutih na nivo književnosti, potvruju da i u pustinji duše savremenog "malog" i "obinog" ovjeka esto nešto veliko i vrijedno nikne; optimizam, hrabrost, moralni lik najvišeg ranga.

Iako je bilo oduvijek prisutno saznanje da moralne vr-

line: plemenitost, velikodušnost, hrabrost i lini integritet nisu ekskluzivni monopol tzv. "velikih ljudi" krunisanih glava, voa, vojskovoa, slavnih filozofa, umjetnika i naunika. U svakodnevnoj recepciji, "mali ovjek" je ostao mali i neprimjetan. U umjetnosti, za njega su bile rezervisane epizodne uloge, koje su mogle izazvati simpatije i sažaljenje, ali su rijetko mogle pobuditi uzvišena osjeanja.

Izuzetak vrijedan pomena u književnosti predstavlja djelo "Slušaj, Mali ovjee!", Vilhelma Rajha, u kom autor vodi iskren, izuzetno otvoren i inspirativan polumonolog, poludijalog sa sobom i sa svakim od nas obinim, svakodnevnim "malim ovjekom" (Wilhelm Reich, Listen, Little Man), otkrivaji u svakom od nas autentine moralne vrline koje ne zaostaju ni za onima kod "najveih" ljudi. Stereotip o odsustvu velikih vrlina u obinom, "malom" ovjeku, snažno je uzdrmao i film "Mali Veliki ovjek". Ovaj žanrovski vestern film, baziran je na prii o bijelcu doseljeniku, ovjeku malog rasta, ali velikog i hrabrog srca, kog su najprije zarobili, a zatim, zadivljeni ovim njegovim osobinama, adaptirali i prihvatili kao jednog od njih pripadnika plemena ejeni. injenica da su mu dali ime

Dettagli