Prie sluajnih prolaznika

Poznati novinar Muhamed Mahmutovi, afirmiran i kao autor serije romana koji su privukli pažnju književne kritike i izazvali veliki interes italake publike, u svojoj najnovijoj knjizi predstavlja nam se ujedno i kao novinar i kao književnik. Iako je u svakom njegovom romanu osim književne vidljiva i perspektiva profesionalnog novinarstva, prozna zbirka Prie sluajnih prolaznika doima se kao djelo dva vrsna, ali potpuno razliita autora. Mada se svaki kreativni dualizam primijenjen u jednom umjetnikom djelu u principu izbjegava (zbog toga što dovodi u pitanje homogenost djela i integralni estetski uinak), neka briljantna djela književnosti napisala su dva autora, bilo da je rije o dvije realne linosti (Iljf i Petrov) ili o fiktivnim, imaginarnim autorima, koje u priu uvodi stvarni autor kao realne linosti unutar jednog književnog djela (praksa popularna kod mnogih vrhunskih pisaca, a koju je posebno promovirao Edgar Allan Poe).

U knjizi Prie sluajnih prolaznika Muhamed Mahmutovi otišao je korak dalje: sabrao je petnaest razliitih sekvenci iz života petnaest razliitih, ali potpuno realnih, ne imaginarnih, likova (ukljuujui i jednu reminiscenciju iz svog života) te ih saopio kroz prie sabrane pod ovim naslovom. Ve od poetka, ovakva koncepcija nosi rizik da se svede na zbirku novinarskih reportaža, što dakako ima svoju vrijednost, ali što nikako nije bila autorova namjera. Mahmutovi se ovom knjigom prihvatio složenog zadatka da uklopi u skladnu cjelinu dokumentaristiku autentinost svakog pojedinog svjedoanstva, s jedne, i lini književni izraz, s druge strane. Koliko god složen, ovaj zadatak, kao kreativni projekt, višestruko opravdava dodatni autorski napor. Jer, cilj ovog projekta nije bio samo da ispria tih petnaest pria bez odreene zajednike poruke i jedinstvenog rezultata, nego da se kroz te pojedinane prie saopi dio injenica i autentinog iskustva ljudi, prije svega Bošnjaka, doživljenog tokom najnovije historije Bosne, ali tako da krajnji efekt bude integralno, estetski i umjetniki vrijedno književno djelo, a ne stenogramski dokument istraživakog novinarstva. Da bi taj cilj uspješno ostvario, Muhamed Mahmutovi je u ovoj knjizi na najbolji nain demonstrirao koliko mu je pomogla njegova izuzetna sposobnost bolje rei: njegov dar! da iskrenim i prisnim pristupom, ak i sasvim nepoznatim ljudima, koje susree pod neobinim okolnostima, za vrijeme kratkog avionskog leta, zajednike vožnje automobilom, ak i putem obine e-mail poruke (iako po sadržaju više nego neobine!), izazove kod njih najdublje povjerenje.

Ovom knjigom Mahmutovi se potvrdio trostruko: i kao ovjek nevjerovatnih komunikacijskih i socijalnih kvaliteta; i kao pisac koji sve više raste i razvija svoj autentini književni izraz, što potvruje upravo ova knjiga, koja je, u literarnom kontekstu, njegovo do sada najzrelije i utoliko umjetniki najkompletnije djelo; i, najzad, ali zaista ne na posljednjem mjestu, nego isto po taksativnom redoslijedu reeno, i kao izuzetan slušalac.

Ljudima je malo šta tako potrebno kao pažnja i malo ko ih može smiriti i utješiti kao dobar slušalac. Muhamed Mahmutovi je roeni slušalac. Ove životne sekvence koje su sluajni prolaznici podijeli s njim, a koje je on pretoio u književnost i nazvao priama sluajnih prolaznika, zapravo su prave pravcate ispovijesti! Jer iz svake od njih zrai intenzivno iskrena želja, gotovo strastvena potreba da s ovjekom koji tako umije slušati, koji zna tako dobro razumjeti i koji može tako lijepo prenijeti ono što je uo, sasvim prirodno, svako poželi podijeliti svu dubinu osjeanja, strahote i najpotresnije traume, sadržaj i najskrivenije pomisli. Zato svaka od ovih narativnih sekvenci tako uvjerljivo zrai autentino linim izrazom svih "prolaznika" ukljuenih u ovu neobinu i dragocjenu knjigu. Kroz ove prie, koje su, bez sumnje, manje prie, a više ispovijesti, njihovi autori otkrivaju se u širokom dijapazonu karaktera, uz jedn

Dettagli