Pukotine

U pjesmama Barbare Korun, pukotine imaju izuzev zemaljski osjetne (gorim, gorim / na lomai osjeaja) i dijametralno suprotnu konotaciju pukotinu neba. I u ambivalentnom supostojanju erosa i biosa i ta oba pola upuuju na pukotinu spola. Pukotina je, jednom rijeju, osjetno-zorna predodžba ulaza" otvorenog za kroenje u tu liriku i njezin doživljaj. Kroz njega autorica poseže u srike životnih realiteta, koje iz mrtvila iznova oživljava i pretae u stihove. Posljedica je tog pjesnikog postupka injenica da se, primjerice, pejzaž kao prevladavajui okvir autoriinih osjeaja i misaonih spoznaja preokrene" s lica na stražnju stranu i pruža se pjesnikinjinoj volji da odabere nepoznatih, posve poetskih unutarnjih povezanosti najosjeajnije stvari zadobivaju svoj izraz kao apstraktne poante, i obrnuto, iste apstrakcije postaju stvarne. Stil ove produhovljene i produbljene poezije lak je i prozraan, nadišavši teške i tamne boje realiteta koje pjesnikinja poput slikarice rijeima briše stroge i oštre granice izmeu stvari koje je okružuju. I upravo tim intimnim doživljajem svijeta pjesnikinja prelazi uske granice sna i jave, lijepog i bolnog, stvarnog i nestvarnog.

Dettagli