Branko egec roen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Objavio je deset knjiga poezije, kratke proze, kolumni, lanaka, kritike i esejistike (Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istoni spol, Presvlaenje avangarde, Melankolini ljetopis, Ekrani praznine, Fantom slobode, Tamno mjesto, Tri krokodila, Zapisi iz pustog jezika, Pokret otpora). Izbori poezije objavljeni su mu u Sloveniji (Sintaksa meseine) i Makedoniji (Nurkanje na zdiv Ronjenje na dah Breathold diving, trojezino: makedonski-engleski-hrvatski)
Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.
OPŠIRNIJE NA: www.brankocegec.com
Za onoga koji propituje prostor nepoznatog, nesavladivog, knjiga pjesama Branka egeca Pun mjesec u Istanbulu specifina je vrsta "tamnog mjesta". Susret s drugim, naš putujui rasuti teret, odricanje i pristajanje, neuhvatljiva magma grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotie se, ili je u središtu, njegove nove knjige. Uznemirujui okoliš, prisutnost drukijeg svijeta, istodobnost razliitog, spušta se u hiroviti prostor pjesme s jednakom i neizvjesnošu i strašu. Poezija u svojoj procesualnosti i krhkosti, golosti i ranjivosti, paradoksalno, jedini mu je pouzdan znak: u kretanju gradom, u njegovim razliitim mjerama, razmjerima, aršinima, ona se nadaje kao mjesto s kojeg se govori o strahu, radosti i žudnji, piše o dogaaju i sluaju. Onkraj svjetla, ili iza onoga što nam predstavlja, prikazuje mrmor glasova, tajna pozornica grada, bitka i mir, ljubav i smrt, prisutnost i odsutnost Pun mjesec u Istanbulu za itatelja postaje put prema gore, fotografiranje ulinih predstava, sintaksa nepoznanica, orbita bizarnih likova i parola prodavaa.
Hoemo li takvim itanjem (svijeta) doi do temeljnog znaka: prispjeti u vrijeme punog mjeseca u Istanbulu? Miješaju se imena i injenice, kalendar dolaska i odlaska, ali ono što se uistinu upisuje, poezija i drama teksta, trag egzistencije i sudbine, otkriva se na drugom polu znaenja, na drugoj (mranoj) strani "punog mjeseca u Istanbulu".