Put samoovisnosti

Samoovisnost, ljubav, bol i srea etiri su puta koja, kako piše Jorge Bucay, vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bia - etiri staze koje svatko od nas mora proi sam, vlastitim ritmom.
Put samoovisnosti, kojemu je posveena nova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja.
Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili - osobna formula uspjeha, održavanje mentalnog zdravlja, preuzimanje brige o samome sebi - put samoovisnosti naš je najvei, možda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomoi e nam da ga prihvatimo i proputujemo.
Biti neovisan znai uspjeti ne ovisiti ni o kome. To bi bilo savršeno kad ne bi poivalo na laži: nitko nije neovisan.
Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, što nije loše, ali ipak mu treba pristupiti kao neemu nemoguem, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Zašto je neovisnost nemogua?
Da bi ovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo razliitih naina.
Ako je, dakle, neovisnost nemogua, suovisnost nastrana, meuovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu rije: samoovisnost.

Dettagli