Sam meu Ircima

Valja ist ui u veseli svet mrtvaca."

Za itatelje koji su propustili detaljno pratiti zbivanja u crnogorskoj književnosti tijekom posljednjih nekoliko desetljea, Miodrag Vukovi mogao bi se pokazati njezinom najbolje uvanom tajnom. Ovaj pisac i novinar svojim je apartnim, originalnim i stilski virtuoznim kratkim priama od kraja sedamdesetih do svoje smrti 2013. godine utirao sasvim nove prozne smjerove, izravno utjeui i na danas mnogo prepoznatljivija književna imena, poput bliskog mu prijatelja Svetislava Basare. Pria u njezinom klasinom smislu naracija povlai se u pozadinu, i pozornicu prepušta jeziku. Nain na koji mu Vukovi pristupa i prepušta mu se, u potpunosti redefinira ustaljene prozne obrasce. Upravo je jezik, njegova nezadrživa energija, radost imenovanja, njegova prevrednujua snaga i subverzivni potencijal koji se esto ostvaruje kroz britku ironiju glavni junak ovih furioznih redaka: svaki put kada se suoite s bjelinom margine suoeni ste s ponorom. Predvidjeti kakvim e vas obratom, naizgled niotkud izniklim novim likom (vestern-revolverašem ili kondukterom lokalnog vlaka, golmanom Partizana ili Sherlockom Holmesom samim), ili briljantnom lirskom slikom Vukoviev zaigrani, ludistiki jezini stroj zaskoiti posve je nemogue. Sigurni možete biti samo u jedno: u izgrebenom ogledalu saloona ugledat ete drhtav, rijetko uhvatljiv lik beskompromisne, vrhunske proze.

Dettagli