Da se nekom neobjašnjivom revizionistikom pogreškom ruska kultura 20. stoljea svede samo na prva dva desetljea, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono uvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog izgrednika, vojnika, terorista i teoretiara koji je s jednakom strašu vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od eke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih injenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige ponajbolje je sažela književna povjesniarka i teoretiarka Marietta udakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturistiki roman. - Ivana Peruško Vindakijevi