Sjeanja, sjeanja

"Najviše sam voljela malu seriju razglednica s nonim fotografijama gradova vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držei u rukama nepotreban obru. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su roaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu vrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u prii bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od keri: inilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedaicom." Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjeanja, sjeanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljea. Knjiga koja pokazuje kako da uoimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inae zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgino, toplo i ironino ukratko: zavodljivo i oaravajue štivo.

Dettagli