Ugledni, bogati kritiar umetnosti Albinus upoznaje mladu Margo, devojku iz najnižih slojeva berlinskog društva, zbog nje napusti porodicu i nehotice izazove kerkinu smrt. Veza s Margo, koju on doživljava kao strasnu, zabranjenu ljubav, zapravo je samo još jedna iluzija. U ljubavnom trouglu on je prevarena strana, dok ulogu fatalnog zavodnika preuzima karikaturista Aksel Reks, glavni zlikovac romana. Kao pisac koji je sebe u pogovoru Loliti nazvao antropomorfnim božanstvom" i koji je tvrdio da osnovni sukob u književnosti nije izmeu likova, ve izmeu itaoca i autora, Nabokov i u Smehu u tami, kao i u tolikim drugim svojim romanima, zapravo uestvuje kao neko ko sve posmatra i ko itaocu stalno daje do znanja da je sve emu prisustvuje samo iluzija, veštaka stvarnost umetnosti. Reks, dakle, jeste sauesnik u zaveri, sauesnik genijalnog šarlatana Vladimira Nabokova, a zavera u kojoj uestvuje, manje ili više dobar trik, jeste upravo roman u kojem obitava kao jedan od glavnih likova. Na taj nain, Nabokov ve u ranoj fazi svog stvaralaštva nagoveštava postmodernistike odlike svojih kasnijih dela i ponovo upuuje itaoca da preispita odnos izmeu stvarnosti (ili stvarnosti") i umetnosti. U ovom romanu on spretno preplie motive umetnike književnosti i trivijalnih žanrova, te tako oveštalu priu o neverstvu, ljubavnom trouglu i zloinu pretvara u crnu komediju obogaenu motivima nemakog ekspresionizma u ijoj se osnovi nalazi uobiajeno nabokovljevsko istraživanje ideja stvarnosti, iluzije i imaginacije.