Igorov pjesniki glas gradi svoj ritam izmeu psovke, s jedne, i onirike blagosti, s druge strane; u lutanju nonom cestom i sunanim krajolikom duše, u egzistencijalnom škripcu izmeu kožne jakne crne koja "miriši na d-mol solo bas. elektini" i mekog dodira dlana na bijeloj koži žene.
Igorova poezija je rezultat dvojnog, suprotstavljenog impulsa: druželjubiva je, naseljena sjeanjima na sitnice, rijei i glasove, ali je istodobno i usamljenika, sposobna hrabro se oistiti od uspomena, i umjesto buke motora koji poziva na putovanje, odabrati tišinu. "Kao vjetrovita tišina, kao neobavezan trepet: tako pišem pjesmu, tako dišem" kaže Isakovski.
Posljednja Igorova knjiga u Hrvatskoj objavljena poslije smrti autora posjeduje rijetku, rekli bismo whitmanovsku kvalitetu, a to je vitalizam u pristupu temi umiranja.
U Whitmanovim Vlatima trave, rije "smrt" pojavljuje se preko dvije stotine puta kroz svjedoenje i kontemplaciju, fantaziju i transfiguraciju. Smrt ima kosu od morske trave, meutim, nije whitmanovska knjiga na programatski, nego na spontan nain. Testamentarni stihovi Igora Isakovskog svjedoe o vjenome životu kao vjenom kruženju energije pojavnosti. Njegovi su stihovi egzistencijalno "toni" i vizionarski "pogoeni", potvreni kako življenjem, tako i umiranjem, dosljedni i iskreni, ispovjedno-narativni samim time uznemirujue intimni ali i opi, utješni u opeljudskoj poruci koju pružaju itateljima, zavodljivi u ekstatikom prihvaanju prirodnosti preoblike materijala ljudskog tijela i duha u druge oblike vibrantnih postojanja.
Sibila Petlevski
Igor Isakovski (Skopje, 1970-2014), pisac, pjesnik, prevoditelj. Završio je studij svjetske i komparativne književnosti na Sveuilištu irila i Metodija u Skopju, gdje je bio na doktorskim studijima. Magistrirao u Centru za Europske studije (Rodovi i kultura) u Budimpešti. Osniva je prvog makedonskog e-asopisa: Blesok književnost i druge umjetnosti (http://www.blesok.com.mk). Radio je kao glavni urednik u svojoj nakladnikoj kui Blesok. Knjige: Pisma (roman, 1991), Crno sonce (pjesme, 1992), Eksplozii, trudna meseina, erupcii... (prie, 1993), Vulkan Zemja (pjesme, 1995), Nebo (pjesme, 1996), Blues govornica, (jako kratke proze, 2001), Pesoen asovnik (prie, 2002) (Pješani sat, 2012), Dlaboko vo dupkata (pjesme, 2004), Plivanje vo prašina (roman, nagrada Prozni majstori, 2005, 2010) (Plivanje u prašini, 2008), Blues govornica II (Godišnja nagrada za najbolji dizajn tiskane knjige, 2006), Stažiraji za svetec (pjesme, 2008), Nota e najtemna pred razdenuvanje (pjesme, 2009, nagrada IV. Beogradskog festivala poezije i knjige, 2010), CD-ROMovi: M@Pa, 2001. i Babylonia, 2004. Preveo je pedeset i jednu knjigu (esejistike, poezije i proze). Pjesme i prie objavljene su mu u dvadesetak zemalja. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu. Posthumno je u hrvatskom prijevodu objavljena knjiga poezije Smrtta ima kosa od morska treva (2013) (Smrt ima kosu od morske trave, 2015).