Srbi i Albanci žive zajedno na Balkanskom poluostrvu preko hiljadu godina. Posle dolaska Slovena u VI i VII veku, Jovan Cviji piše u studiji Metanastazika kretanja, njihovi uzroci i posledice (1922), "Arbanasi su se povukli u planine i na arbanaško primorje, naroito južno od Skadra... I u ovako ogranienu etnografsku Arbaniju naselili su se mnogi srpski doseljenici (naroito u severnoj i srednjoj Arbaniji) za vreme duge srpske vladavine".
Istoriar Stojan Novakovi u prouavanju Prvih osnova slovenske književnosti meu balkanskim Slovenima (1893) navodi "da je slovenska stihija prešla preko cele Arbanije i zaustavila se na kraju njenom. - Arbanasi su nepoznati u istorijskim spomenicima ak do XI veka; masa Slovena koja ih je okruživala, može se rei da ih je zaslonila od celog sveta". U ranijem radu Srpske oblasti X i XI veka (1879), Stojan Novakovi piše: "Što se tie ostataka Ilira meu sadašnjim stanovnicima Balkanskog poluostrva, svi su se ve kritini naunici danas u tome složili, da su poslednji trag njihov današnji Arnauti... Središte i prvo ognjište ilirskoj državi postade ravnica oko Skadarskog jezera, Drima i Bojane".