Francuski književnik Émile Zola (1840.-1902.) osniva je, teoretiar i najvei pisac književnog pravca naturalizma. Svojim je ciklusom od 20 romana "Rougon-Macquartovi" (1871.-1893.), meu kojima se za remek-djelo smatra roman o rudarima "Germinal", u djelo proveo vlastite ideje prema kojima književnost treba stvarnosti pristupati gotovo poput znanosti, i postigao veliki uspjeh. Izuzetno je važan i utjecajan bio njegov doprinos liberalizaciji Francuske i angažman u borbi za društvenu pravdu i napredne ideje, pri emu se osobito istie njegova uloga u poznatoj aferi Dreyfus i obraun s konzervativnim vojnim i politikim krugovima u lanku "Optužujem!" (J'Accuse!) objavljenom 1898. godine.
Roman "Thérèse Raquin" (1867.) prvi je Zolin književni uspjeh, u kojemu prvi put primjenjuje svoja naela, takoer i jedno od najboljih njegovih djela koje mu je u 27 godini donijelo ugled i slavu, te izazvalo skandal. Ovaj roman nije dio njegovog obimnog romanesknog ciklusa "Rougon-Macquartovi", u sklopu kojega je Zola stvorio svoja najuspjelija druga djela. Radnjom smješten u sredinu pariške gradske sirotinje i malograanštine, donosi neobinu priu o strasti, preljubu, ubojstvu i samoubojstvu, fizikom i psihikom nasilju, koja je izazvala gnušanje, ali istovremeno zaintrigirala itatelje... Autor je stoga drugom izdanju Thérèse Raquin dodao predgovor u kojemu objašnjava svoja naela, te polemizira s kritiarima držei da su, optužujui ga za opscenost, posve pogrešno shvatili njegove namjere. Taj predgovor se smatra jednim od važnijih Zolinih programskih tekstova. Glavni likovi, Thérèse i Laurent, gotovo su životinje, strojevi kojima upravljaju nagoni, te je pisac ovim romanom postavio temelje svojem gotovo znanstvenom, "klinikom" pristupu književnosti.