Tihe likvidacije 2

oman, Tihe likvidacije, Muhameda Mahmutovia, je istodobno zbornik potresnih sjeanja na stradanja mnogih nedužnih ljudi, reminiscencija smrti, ali i odjek života. Ovo je jedna od onih knjiga koje nas preobražavaju, koje nas suoavaju sa jednim novim svijetom spoznaja. O kakvom svijetu se zapravo radi i na koji nain je italac 'uveden' u taj svijet predoit u poezijom jedne monahinje i ugledne književnice, Meksikanke Ines de la Kruz:

Ružo, na livadi, ružiaste puti hvališ se, nadmena, sred drugog bilja u rumenilu se kupaš, grimizni ti skuti: dii se, rascvala, puna milja; ali i pored ljepote obilja zla kob i tebe e da smuti.

Sva tri junaka romana Tihe likvidacije, Alma, Haris i Ahmet, su mladi i uspješni ljudi. Nekada su živjeli u Bosni. Imali sreno djetinjstvo... Retrospektivnim kazivanjem otkrivamo uzroke i uzronike loma njihovih idilinih 'fotografija' iz prošlosti. Sva tri junaka Tihih likvidacija su životna. To nisu deprimirane, pasivne linosti. Osjeaju potrebu za pravdom, ali i žude za životom, njihova srca osjeaju tjeskobu koja stvara sjene suncu života, pregoleme sjene. Upravo tjeskoba razbijenog djetinjstva ulazi u njihove vene i postaje tiha likvidacija životnosti. Alma, Haris i Ahmet ne žele manje živjeti, ne mogu to dopustiti i svoju tjeskobu kompenziraju.

O njihovoj želji za životom, o obinim, zdravim željama svjedoe sljedei segmenti romana: Moja je bol bila velika, ali ja sam je prezreo! Teško mi je, ali živim, nisam dosad viao sunce, ali svejedno sam znao da ono postoji. A znati da sunce postoji-to je ve itav život. (Haris)

One farmerice na Harisu se divno zatežu preko njegovih butina, a i ona uska crna majica ne navodi baš na najistije misli. Nasmija se samoj sebi, pomalo se udei što je postala takva, što je poela mjerkati Harisa i preko ženskog radara. (Alma) Svi zloinci u njihovim maštarijama, uspješno uramljenim u 'stvarnu' radnju, su mrtvi i u zbilji. Svaki autor piše mislei na itaoca, kao što slikar slika mislei na onog ko e sliku posmatrati. Mahmutovi recipijentima ostavlja da procijene da li je kao umjetnik uspješno obavio svoj zadatak, kompenzirao tegobu žrtava kroz umjetnost.

Završna reenica u romanu Tihe likvidacije koja glasi:

Nastavit e se" ostavlja, dakle, itaocima da razlue, i odgovore, jer njihova procjena je konano, i najbitnija.

Roman Tihe likvidacije Muhameda Mahmutovia je kvalitetan iz najmanje dva bitna razloga:

Knjiga je izvrstan prilog istraživakom novinarstvu.
Ona je i podsjeanje na moralne obzire i principe praved-nosti, koji su zadivljujui urnek duhovne nadmoi ovjeka koji prašta. Intrigantni naziv djela Tihe likvidacije može da upuuje na neki središnji moment koji slijedi, što je Mahmutovi vrlo uspješno realizirao reduciranjem, zapravo 'premještanjem' znaenja naziva, kontrastnim ažuriranjem zbivanja 'nekad' i 'sad', tako da italac istodobno prati likvidacije na oba plana: stvarne-podsjeanjem na njih i 'izmještanjem'/montažom istih i one, druge, duhovne tihe likvidacije ukošmarene u naizgled uspješne živote. Intenziviranje napetosti je ostvareno i prekidanjem jedne sekvence radnje drugom, tako da pojedini dijelovi romana djeluju i kao zasebne prie.

Zamišljena konvencija poetske pravde koja podrazumijeva razrješenje svih etikih sukoba na kraju djela nagraivanjem/kažnjavanjem likova, prepuštena je itaocima. Mahmutovi u ovom djelu vješto preferira i pretericiju, retoriku figuru koja se sastoji u tobožnjem preutkivanju, a naime u isticanju namjere da se nešto preuti, ime se zapravo na to privlai pažnja. O emu je rije?

Ljubav je integracioni faktor na planu lajt-motiva u ovom romanu poput pravde, istraživanja, prisjeanja na poinjene zloine... i zadobija važnu vezivnu ulogu u cijelom djelu.

Motiv ljubavi u borbi sa kanonima privida oneobien pronalazi svoj put do recipijenata, i postaje mono oružje umjetnika koji tehnikom osvješenja umanjuje negativna

Dettagli