Tijela su laka meta

Bavei se sjeanjima, svakodnevicom, zvucima vlastite unutrašnjosti", Aida Bagi bavi se ponajprije pjesnikim jezikom. Od elemenata privatnih uspomena i privatnih fikcija, fragmenata bajki, preobraženih krhotina svakidašnjice, autorica stvara koherentan poetski svijet, potvrujui ga uvijek iznova kao jedinu krhku mogunost pripadanja.

Što je tijelo i komu je ono meta? Što je njegova jednina i množina? emu je izloženo? Govori ili pjeva: privlana pokretljivost naslova, putovanje od sebe do sebe, silina usamljenosti i brojnost razliitih imena, asocijacija, podsjeanja i itateljskih datuma? I jedno i drugo, rekli bismo mislei i na prisutno i na ono neuhvatljivo, neizreeno u knjizi odluka o odlascima, o disanju i težini tišine, o svakodnevnom i prolaznom, o pamenju, volji i upornosti. S uzbuenjem itamo što se promijenilo u slici vremena, vremena koje živi usporedo s vidljivim i nevidljivim, zaboravljenim ili prešuenim. itajui otkrivamo kako na mjesta jednih pristižu druga tijela (koja su uvijek laka meta), kao što uvijek izlazei iz jezika pristižemo u drugi jezik (poezije) skrivene suvremenosti, skrivenoga života, koji, možda baš zbog toga, postaje i naš. (Miroslav Mianovi)

Dettagli