Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednaeni damar. Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta e biti sutra, važan je ovaj as blaženstva bez misli. Hiljadu neijih srenih asaka bie kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuih ljubavi bie kao ova, ali ova nikad više. Prvi put znam šta je srea, osjeam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima srea. Da li je mogu zadržati? Napolju je proljetna no, i mjeseina. A ja ne mogu da zaspim, od sree kojoj nisam tražio razlog. I nisam se udio što je tako. Kako bi drukije i moglo biti?"
Srpska književna scena može se pohvaliti brojnim piscima izuzetnog dara, ali malo je onih ije stvaralaštvo dotie itaoca kao Selimovievo toplina i neposrednost njegovih junaka i istota oseanja koja izviru sa stranica ovih dela, isprianih takvom jednostavnošu kakvu samo vrhunski majstor može da postigne, diraju pravo u dušu i zauvek tu ostaju. Derviš i smrt", Tvrava" i Ostrvo" pravi su biseri ovog velikana.