Tit Makcije Plaut (lat. Titus Maccius Plautus, oko 254. pr. Kr. - 184. pr. Kr.) je najvei i najcjenjeniji autor komedija u starorimskoj književnosti. Uspjeh kod rimske publike poluio je ponajviše poradi slobodne i žive obrade grkih originala, koje je po volji mijenjao, pojednostavljivao i kombinirao tako da je od grkog predloška stvarao latinsku adaptaciju. U antici mu se pripisivalo ak oko 130 komedija, meutim uveni rimski historiar Marko Terencije Varon u 1. stoljeu pr. Kr. kao autentine je izdvojio 21 komediju, od kojih je u cijelosti sauvano 20. Plautove su komedije bile veoma cijenjene u doba kasne Rimske Republike i ranog Carstva, ali su se kasnije malo itale jer im je jezik bio arhaian. Ponovo je otkriven i rado itan u doba renesanse, pa je tako poslužio kao uzor i izvor velikim piscima komedija Shakespeareu i Molièreu, a Marin Drži je komediju "Skup" napisao po uzoru na Plautovu "Aululariju".
Jedna od najpoznatijih Plautovih komedija je "Aulularia" naslov joj se doslovno prevodi kao "up sa zlatom", a na hrvatski je prevedena pod naslovima "Tvrdica", "Škrtac" i "up". Nije poznato koja joj je tono grka komedija uzor, ili ona nije sauvana. Pria prati starog škrtca Eukliona koji pronalazi up sa zlatom i neprestano bdije nad njime. Motiv se preplie s motivom ljubavi Euklionove kerke i mladog Likonida. Pored škrtosti, kroz lik starog Megadora koji takoer želi oženiti Euklionovu ker, ismijava se staraka požuda.