U registraturi je najznaajniji hrvatski roman 19. vijeka. U vrijeme kad se pojavio nije bio shvaen samo kao pljuska društvenomu moralu, nego je i svojom disharmoninošu bio u svai s dotad vladajuom estetikom sklada, utjelovljenom u Šenoinim romanima. Žanrovski se ovo Kovaievo djelo odreuje kao roman o odgoju (odlazak seljakoga sina Ivice Kimanovia na školovanje u grad), ali i kao socijalni roman, zbog injenice da mu je u podlozi problem raslojavanja hrvatskoga društva. U toj prozi snažno je prisutna opozicija selo grad, a Kovaieva slika Hrvatske, simboliki predstavljena registraturom (arhivom), sasvim je crna. Izlaza iz brojnih osobnih i društvenih kontradiktornosti pisac tada nije vidio; rješenje je pronašao u samouništenju, u plamenu koji proždire i registraturu i neprilagoenoga graanina Kimanovia. A. G. Matoš je, napisavši za autora Registrature da se za naše prilike rodio pedeset godina prerano, još jednom vidovito pretjerujui rekao ono što je bitno: Kovaiev se roman pojavio u vrijeme kad ga ni kritika, a pogotovo prosjeni itatelji, nisu mogli razumjeti. Tvorca plebejske jezine sinteze" razumjela su tek pokoljenja koja su došla poslije.