Nakon što je zbirkom pria Groblje manjih careva (nagrada Josip i Ivan Kozarac 2010.) i romanom Roki Raketa (nagrada tportala za najbolji domai roman 2014.) razbucao skice nekih buduih kanona i promijenio krvnu sliku domae književnosti, Zoran Malko knjigom pripovijedaka Umro Supermen konano se potvrdio kao jedan od najmonijih, najosebujnijih glasova novije hrvatske proze.
Umro Supermen nije samo naslov to je i vijest i otrežnjenje, prekretnica i objava Malkoeva autorskoga kreda. Jer ako superjunake dokraja razobliiti može samo smrt kao da nam poruuju ove prie jedino što nama smrtnicima iza takve smrti preostaje jest: odrasti.
I doista, nakon prve u nizu superjunakih smrti, one Josipa Broza Tita, Malkoevi likovi u ovoj knjizi prolaze ubrzani teaj odrastanja bune se i sanjaju, vjeruju i iznova razoaravaju, izdaju i bivaju izdani u predrau, ratu i porau, sve dok im, napokon odraslima, konano ne ponestane superjunaka.
Do odgovora na vjeno pitanje Što je ovjek? autor dolazi bespoštedno propitujui što je onomanje i ono što bi željelo biti više od njega nadovjek i podovjek a to je potraga koja se ne odvija kroz iznimne, ve prije prepoznatljivei bliske namljudske sudbine . Poezija koja se ispreplee s okrutnošu, nježnost što balansira na rubu sjeiva, humor od kojega se ledi krv u žilama u ovim su Malkoevim prozama savršeno uravnoteženi, u idealnim omjerima pronalazei svoju idealnu formu.