Imamo jedan život. Ako se loše u njemu snaemo, možemo ga protratiti, zabludjeti i niz godina osjeati tugu i besmisao.
Neostvarene želje, propali brak, neuspjelo roditeljstvo, injenica da nas je napustila voljena osoba, da nemamo sree, usamljenost, pustoš uvstava, osjeaj da nismo nikomu potrebni, da su nas svi zaboravili, pa ak i da nam je netko nanio nepravdu, osjeaj odbaenosti sva ta iskustva nas, premda su iznimno bolna, bacaju ravno u Božje naruje i ine tu pustinju Ivana Krstitelja. Ona nas savršeno oblikuju i duhovno osnažuju, premda esto zapoinju bolom koji nas razdire.
Najiskrenije i najvažnije poznavanje sebe poinje kada ugledamo Boga i pitamo ga što želi da budemo; kada ga pitamo koga u nama vidi, koje nam je ime nadjenuo. Identitet koji nam daje izniman je to je tajna koju otkrivamo postupno kao poziv.
Bog prije svega na nas gleda gorljivom ljubavlju. injenica da emo spoznati sebe i svoje sebstvo osuena je na neuspjeh ne spoznamo li koliko nas on voli i što njemu predstavljamo. ()
Autor