Ve na samome poetku Vezuvskih vrata, u citatima ponad pjesama ili pak kao njihovi izravni anti/junaci (Pound, Claudel, Raškaj) javljaju se umjetnici koji su oduvijek i ne svojom voljom hodili onim najopasnijim putevima na tankoj, pauinastoj niti izmeu "ludila" i genijalnosti, dok se autorica izravno angažira na strani njihove ljudske i umjetnike genijalnosti, a proizvodnju ludila pripisuje opoj percepciji i nainu funkcioniranja njihove neposredne životne okoline i njezina psihoepistemološkoga polja. Bilo kako bilo, zar biti umjetnikom ne znai i upravo to vidjeti stvari nekako drukije, iz kuta i iza vrata svakodnevne, rutinirane percepcije biti, dakle, "za njih" uvijek pomalo "uza/lud"?
Ispred kojih vrata treba ekati prostore vlastite, bar umjetnike slobode, svatko, nauio nas je Kafka, treba otkriti sam Neda Miranda Blaževi-Krietzman možda zna gdje su kljuevi njezinih vrata i poziva i nas da nauimo gdje da pronaemo ona svoja.
Delimir Rešicki