U završnoj fazi Drugog svjetskog rata, u Zadru se zbivala prava tragedija. Vojna okupacija, razaranje uzastopnim teškim bombardiranjem saveznikih snaga te naknadni egzodus stanovništva, stavili su na tešku kušnju i sveenstvo grada, koje se autentinim samoprijegorom žrtvovalo kako bi se ublažile patnje graana. Tijekom tih teških mjeseci, prepušteni na milost i nemilost dogaaja, graanima je prisutstvo sveenstva pružalo veliku utjehu.
Jedan od tih sveenika, vrijednih divljenja, bio je don Giovanni Lovrovich. Upravo za vrijeme bombardiranja, dobio je zaduženje upravljanja župom Svetog Simeona, smještenoj u samom središtu grada. Zatvoren u gotovo idealnoj promatranici zvoniku Katedrale vidjevši kako se grad pretvara u hrpu ruševina, Don Lovrovich vodio je dnevnik i zapisivao dramu bombardiranja koja su se redala iz dana u dan.