Simboliki potencijal naslova nove knjige Mateje Jurevi****Žene iz Altamiresugerira poliperspektivno itanje u rasponu od iskonskih doživljaja ljudske bliskosti, odnosno ljubavi u najizvornijem obliku, do prostora imaginacije i kreacije, odnosno re-kreacije vidljivog i imaginarnog okružja. Sama autorica sugerira itanje u kljuu uvodne pjesme koja, njezinim rijeima, inicira "jezinu rekonstrukciju prostora Altamire kao simbola iskonske ovjekove naravi odreene afektima i emocijama".
Nakon svoje prve, nagradom Goran za mlade pjesnike i dobrom recepcijom popraene zbirke "Bijela vrata", **Mateja Jurevi**** i ovaj je put ispisala koceptualno dosljednu i temeljito promišljenu knjigu koja funkcionira kao intimni "dokument" emocionalnog odnosa projiciran u apstrakciju povijesne perspektive, nekovrsnu pozadinu onoga što je u odnosima dvoje ljudi vjeno, a što u privatnim relacijama biva determinirano trenutanim (okolnostima, indivudalnim vremenom i prostorom), onim što bi nas oešalo i protutnjalo kroz ili pored nas kad ne bi postojali zidovi Altamire na kojima se to trenutano upisuje, bez obzira je li rije o glatkoj plohi ekrana koji bilježi literarni zapis, poeziju bez suvišnih dopisivanja i deskriptivnih zamagljivanja.