Andrija, šef željeznikoga kolodvora u Vinkovcima, popularne štajge, svakodnevno balansira izmeu dvije pustoši, one na željeznici, ali i one u vlastitoj kui. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili "pupak svijeta", ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice ve i grada. Njegovi sinovi odluili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je kušnji umalosti, dosade i nemogunosti da se uini promjena.
Štajga ili put u maglu roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, u kojoj sve završava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju pronai sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana Šojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradi u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u nonoj mori, ali koji imaju nadu da e se iz nje probuditi.
"Što se više udaljavamo od te mladosti, to nam se eše vraa misao o uništenju, o onome što smo propustili.
Sve što teglimo u sebi, sve što je preko nas prešlo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono što smo propustili. I teško nam je, teško nam je o tome govoriti. Ne može ovjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su nagaanja.
'Ne možemo sanjati budunost', kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove 'vlak', 'vojska', 'alkohol', 'opijanje', 'željeznica', 'pjevanje', 'kavana'.
Kata me ne sluša. Slovka pojmove za dešifriranje magijskih poruka što ih snovi dovlae iz budunosti."