Ako si odluio biti pisac, onda si odluio o sebi govoriti ono što se meu pristojnim svijetom ne govori, odluio si pisati ono što se ne može i ne smije napisati, odluio si lijeiti svijet tako što eš ubijati sebe. Zatajiš li, neeš više biti pisac.
.
Književnost Darka Cvijetia hrabar je i uzaludan trud da se razumije drugog i da se ima srca za njegovu patnju. A ljudi vole kada su žrtve, u tome uživaju više nego u iemu drugom u životu, ali ih tua patnja ugrožava i ponižava. Ako i taj drugi pati, tada je i on žrtva. A ako je ve žrtva, onda mora da negdje postoji i onaj koji ga je uinio žrtvom. Ljude vrijea i sama pomisao da su odgovorni za patnju drugih. Nakon što je vrlo pomno opisao svijet crvenog nebodera, Cvijeti se odvažio bavi nainom na koji se odlazilo iz kasarni opkoljenog grada. Pria koju je pritom ispriao neoekivana je i strašna. I u njoj opet ništa nije prešueno. I opet je, kao i prvi put, morala biti ispriana. Ovaj je put ovjek ovjeku brat. Ali više ne u metafori.
.
Miljenko Jergovi
.
Cvijeti ne dozvoljava da ta tijela budu samo brojevi oko kojih e raspravljati budui istoriari, da od njih ostanu tek slova urezana u mermer iznad kojega e lažno naricati politiari. On ne dopušta da ih se iznova i iznova ubija. Kada utihnu topovi, himne, sprovodi i dženaze, nastane tišina koju smrt najviše voli, jer nakon nje dolazi zaborav, konano ništa, njen puni trijumf. Cvijeti govori u toj tišini, mrtvima daje glas koji se nije uo dok su bili živi. Dozvoljava im da svjedoe, upozoravaju, savjetuju. Vraa im oduzetu ljudskost. Dok piše o smrti, Darko Cvijeti bori se za svaki život.